Danas na 22. ožujka 2025. godine Duhovna obnova za članove udruge HVIDR-a Trešnjevka a prigodom obljetnice Velike objave Milosrdnog Isusa sv. Faustini, donosimo promišljanje o važnosti milosrdnog pogleda za koji se i sama svetica često molila. Danas ne postoji država u svijetu u kojoj ne bi bilo ove Kristove slike. Susrećemo se s njom svugdje, i ne samo u crkvama ili kapelicama, u kućama katolika, već i kod pravoslavaca, protestanata i kod ljudi drugih religija. Ona je danas najpoznatija slika Krista raspetoga i uskrsloga, slika koja je prepoznatljiv znak poruke o Božjemu milosrđu koju je Isus dao sv. Faustini – znak nade za ljude i svijet koji je podložan raznim previranjima. Voditelj Duhovne obnove u župi Sv. Josipa je bio Velečasni Damir Ocvirk.
Korizma je milosno vrijeme koje nam je darovano kako bi ga iskoristili za pogled u svoju nutrinu. Promišljamo o sebi i svojim odnosima prema Bogu i drugima. Nekada nam u tom promišljanju treba pomoć, treba nam netko tko će nas dovesti do naše nutrine i usmjeriti na promišljanje. Duhovna obnova namijenjena je svim vjernicima koji žele u sve korizmene dane uvesti molitvu, razgovor s Bogom te tako na pravi način proći kroz sve ove svete dane i zajedno s Isusom pripremiti se za Veliki tjedan i Njegovo Uskrsnuće. Korizmene molitve način su dublje osobne pripreme za Veliki tjedan. Mogu se moliti povremeno kroz vrijeme Korizme ili ih uzeti kao korizmenu odluku i moliti svakog dana do Velikog petka. Prvo se moli molitva Duhu Svetome u kojoj se moli za silazak i obnovu Duha Svetoga, zatim molitva predanja Bogu Ocu i na kraju snažne litanije Krvi Kristovoj za zaštitu i zdravlje.
Pročitali smo evanđelje po Luki o smokvi: Netko je u svojem vinogradu imao zasađenu smokvu. I dođe, potraži ploda na njoj, ali ga ne nađe. Onda reče vinogradaru: ‘Evo već su tri godine otkako dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je dakle! Zašto da još iscrpljuje zemlju? A on odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok ne okopam oko nje i nabacim gnoja. Možda će donijeti ploda ubuduće. Ako pak ne rodi, posjeći ćeš je.
U Isusovo vrijeme, smokve su često sađene u vinogradima. Smokva je također bila uobičajeni simbol Izraela, pa drvo smokve može označavati Izrael u ovoj priči, ili se može odnositi posebno na njegove vjerske vođe. Uobičajeno tumačenje je da gospodar vinograda predstavlja Boga, a vinogradar Isusa. Poanta priče je da Isus nudi svojim slušaocima još jednu posljednju priliku za pokajanje.
Svećenik navodi Gospodin Isus Krist ustanovio je poseban sakrament ispovijedi za oproštenje grijeha počinjenih nakon krštenja. Kristov učenik koji, nakon grijeha, potaknut Duhom Svetim, pristupa sakramentu ispovijedi, treba da se prije svega svim srcem obrati Bogu. To nutarnje obraćenje srca obuhvaća kajanje za grijeh i odluku za novi život.
Da bi postigao spasonosni lijek pokore, vjernik mora po rasporedbi milosrdnoga Boga ispovjediti svećeniku sve i pojedine teške grijehe kojih se, nakon ispita savjesti, sjeća. Sakrament ispovijedi može dijeliti samo svećenik. Ispovjednik je po dužnosti obvezan najsvetije obdržavati sakramentalni pečat (ispovjednu tajnu). Pomirenje pokornika može se slaviti u svako doba i svakoga dana. Osobito pogodno vrijeme za slavljenje pokore jest Korizma.
Euharistija (zahvaljivanje), kršćanski naziv večere Gospodnje utemeljen na Isusovoj gesti na posljednjoj večeri s apostolima. Od samoga početka kršćanstva, uz obred krštenja najraspoznatljiviji znak kršćanske zajednice. Euharistiji kršćani pridaju poseban značaj. Zbog stvarne prisutnosti Kristova tijela i krvi, spasenjske stvarnosti postignute u Kristu, euharistija je u najizvrsnijem smislu sakrament. Dajući im za hranu pod prilikama kruha i vina svoje tijelo i svoju krv, koji će biti predani u smrt, protumačio im je svoju smrt kao spasenjski čin oproštenja grijeha. Sintagma »tijelo i krv« u semitskom načinu govora znači konkretnu, živu osobu. Naredio je učenicima da to čine njemu na spomen, dok on ponovno ne dođe. Euharistijsko slavlje naziva se i lomljenjem kruha, Gospodnjom večerom misom. Od V. st. kršćani cijelu euharistiju zovu misom.
U programu Korizme uvijek nam se iznova nameće tema posta. Crkva je oduvijek prakticirala to moćno sredstvo. Kršćanski post nije dijeta za mršavljenje, ili izgladnjivanje, nego odricanje iz ljubavi. Nije toliko bitno na koji se način posti, nego je bitan cilj posta. Cilj su kršćanskog posta obraćenje, ljubav i zahvalnost prema Gospodinu, koji me toliko ljubio da je dao vlastiti život za mene. Zato nas Katolička Crkva upozorava da se Isusov poziv na obraćenje ne odnosi prvenstveno na vanjska djela nego na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna. Unutarnje obraćenje, naprotiv teži da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore. Sveto pismo i sveti oci ističu da je post jedan od izraza nutarnje pokore jer izražava obraćenje. U Crkvi je oduvijek postojala praksa posta. Najprije tu je bio korizmeni post, post prije svih blagdana, euharistijski post i nemrs u sve petke u godini. Postilo se možda više nego danas, ali se u svemu tome osjeća pomalo pogrešno shvaćanje posta.
Deset Božjih zapovijedi je skup zakona što su ga Izraelci, prema biblijskom izvještaju, primili od Boga na planini Sinaj preko proroka Mojsija, nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. pr. Kr. One su dio zbirke zakona poznate pod nazivom Zakon ili Mojsijev zakon.
Svaki čovjek u svom životu ima pravo živjeti po svojoj savjesti i djelovati po njoj u potpunoj slobodi. Iz istog razloga trebamo poštovati tuđu savjest. Nije dopušteno bližnjega navesti na čin protiv njegove savjesti. Nikoga se ne smije siliti da radi protiv svoje savjesti, ali se ne smije ni priječiti da radi po svojoj savjesti, osobito u vjerskoj stvari.
Bog nam je darom slobode izrazio ljubav i veliko povjerenje. Dao nam je dostojanstvo i vrijednost. Da bismo uspješno, usprkos kušnjama, ostvarivali slobodu, dao nam je savjest. Osim savjesti, Bog nam je objavio i pisanu pomoć – DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI.
Zapovijedi nas u pisanom obliku savjetuje što nam je dobro činiti, a što moramo izbjegavati. U sažetim nedvosmislenim Božjim riječima putokaz je za istinsko ostvarivanje slobode. Naš nas nebeski Otac putem Deset zapovijedi odgaja i poučava u brojnim životnim situacijama. Poštovanjem Zapovijedi lakše ćemo se odgojiti na svoju pravu “sliku”. Pokazat ćemo da poštujemo i volimo sebe i bližnje i da Boga prihvaćamo za svoga Oca!
Voditelj Duhovne obnove vel. Damir Ovirk završava Krunicom Božjeg milosrđa.
